Traperice šišmiša Naosa

Uvijek me probude  radne kolege, pa čak danas kad imam slobodan dan. Poprilično sam lijen i volim mnogo spavati, ali ne  smatram to lošim, jer me to čini sretnim. Zvali su da mi kažu da je danas pomračenje mjeseca, napominju me da je naša firma u kojoj radimo oragnizovala uživo gledanje pomračenja mjeseca sa velikog hrasta, gdje su nam ostavili i dvoglede i osušene skakvce kako bismo što ljepše mogli da uživamo gledajući trenuak kojeg neće više biti  narednih nekoliko godina. Kažu mi: “Naose, obuci svoje omiljene traperice i idemo!” Znam ja da smo svi dobili pozivnice. Za nas šišmiše bi to trebalo da bude važno, ali meni je dosadno. To pomračenje se nikada neće desiti kao na filmovima. To pomračenje je sporo kao puž. Nije mi uzbudljivo. Neću ići ni na proslavu poslije, koja je organizovana u čast pomračenju mjeseca, jer zašto proslava za nešto tako strašno. Jeza mi prolazi kroz moja krila, možda se nešto loše desi poslije tog pomračenja.  Iskreno, više sam  za pomračenje sunca, jer tada je to škodljivo ljudima, a nama slijepim miševima je povoljno i korisno, jer tada imamo skoro jedan cijeli dan na raspolaganju, dok inače imamo samo noć. Pomračenje mjeseca je izuzetno rizično za nas slijepe miševe, koji živimo od zlatne mjesečeve svjetlosti. Kako se moje radne kolege mogu radovati, nisu ni svjesni da se u svemiru dešavaju opet neke promijene koje mogu poći po zlu i ugroziti naše postojanje. Postoji legenda koja kaže da je pomračenje mjeseca opasno za našu vrstu. Riječ je o jednom šišmišu Keogoru , tako je se zvao, koji je se vraćao kući s proslave sličnog pomračenja mjeseca kao i večeras. Letio je užurbano svojim krilima i odjednom  ga je uhvatila paukova mreža, zamotala mu je krila i bio je bespomoćan, svojom težinom je pao na tlo i  onesvijestio se, ali kada je se probudio, bio je zarobljen paucima koji su trgali komadić po komadić s njega i nastavljali obavljati  rituale kojima je prijeko potrebno naše tijelo za uspiješno obavljen ritual. Zašto ne idem na takve proslave. Zato što svi misle da je to bilo prije, da to čak uopšte nije bilo. Misle da je izmišljeno. Ja ne pripadam u tu vrstu zabluda. Vjerujem u legende, znam da se nešto loše kuha iza ovog vanvremenskog događaja.  Ostat ću večeras kod kuće, zamotat ću se u svoje umilno ćebence i pokušati sanjati nešto lijepo. Iako se plašim za svoje radne kolege, ali upozorio sam ih, a oni su me ismijali. Nisam se naljutio, znam da me vole, ali nije mi ni bilo drago.  Sudeći prema svemu, ovo je događaj kada pauci održavaju razne rituale u svoju korist . Žele da unište našu vrstu, kako bi zauzeli naše teritorije. Tada na tim proslavama u hranu dodavaju kapljice tog opojnog napitka i tako slijepi miševi izgube razum i pojam o vremenu. Misle da idu kući, a u stavri idu u njihove zamke, oni manipulišu s nama, ali sa mnom neće moći, kazao je odvažno šišmiš Naos.