Postoje ljudi kulturni, i oni koji misle da su kulturni. U svakom slučaju cijeli svijet je sveden na osnovnoj kulturi. Naprimjer: to je osnovna kultura, taj čovjek nema ni osnovnu kulturu, nauči se osnovnoj kulturi, ti nemaš pojma šta je osnovna kultura, neću te ja vala učiti osnovnoj kulturi, šta ću ti ja kad te mama nije naučila osnovnoj kulturi, ona se se pravi dama, a ne zna osnovnu kulturu, jest lijepo kad je neko kulturan, ona je prava gospođa, jesi li vidio samo kako je kulturna, završila fakultet a nekulturna, jadna majka s takvom nekulturnom jadnicom, vidi šta je obukla nekulturnica, nekulturni jadnik, ignoriši nekulturne, da je otići negdje gdje nema ovih nekulturnih jadnika.

Da li vi znate osnovnu kulturu? Toliko je mnogo zaključaka o njoj da ja ne znam da li je znam?! Japanci su savladali osnovnu kulturu, pa čak i nešto više od osnovne kulture. Znam da bismo mi mogli biti još kulturniji, samo smo lijeni. Možda je osnovna kultura sastavljena od predrasuda, što je jednom čovjeku osnovna kultura, to drugom čovjeku nije. Možda to više nije riječ o osnovnoj kulturi ili sastavnici kulture, odnosno odgoju. Jednostavno nije išlo, fale neke daskice u glavi, fale ekseri, koliko god da je se skela za grafit osnovne kulture trudila postaviti i napraviti u mozgu, ona bi se  srušila. Nikada niko ne može biti dovoljno kulturan, koliko kultura može biti kulturna, a i ona nekad pretjeruje. Ignorisanje nije nekultura, ignorisanje je usluga kulture, tako bude manje razočarenja, a dama s neke predstave neće doći kući bacajući torbu i govoreći:”Ovdje niko nema osnovne kulture”. Jako zanimljivim primjerom kulturalizma smatra se rasprava između naizgled kulturne osobe i nekluturne. Kulturna osoba će u toj raspravi stalno napominjati kako nije normalna što troši vrijeme raspravljajući se sa osobom koja nije usvojila ni osnovnu kulturu. Naizgled nekulturna osoba to neće tako lako prihvatiti, počet će govoriti:”Ko si ti da meni govoriš da sam nakulturan/na, pogledaj se u ogledalo, tvoje lice je dovoljno nekulturno, da te sva kultura ovoga svijeta ne može spasiti”. Iskrica za iskricom, kultura protiv nekulture, bezazleni lijepi život ne može da ima mira s nekulturnim osobama. Ignorisanje na kraju ostaje kao jedina solucija, ali opet nije ni to baš toliko zabavno. Neka svako napiše svoju listu kulture i nekulture, pa da kombinujemo, ali mirnim putem, bez uzajamnih uvreda. Da li se može objasniti kultura, ili samo činiti? Možda kultura i ne postoji. Postoje samo ubogi ljudi koji žive kako znaju i umiju na ovom svijetu.