Monolitna uznemirenost

U jednoj kancelariji su radile tri kolegice i jako se lijepo slagale. Zvale su se, Sen –Yon, San – Lee i Lan – Yi. Išle su uvijek zajedno na jutarnju kafu. Muzika koju bi puštale da im svira u pozadini su voljele sve tri, kada se bolje  razmisli, ko još ne voli muziku Liu Zi Ling, naprimjer? Znate koliko je to veličanstveno, kad nekoliko osoba uživa podjednako u jednoj pjesmi omiljene radne kolegice i tako obratno sa svim omiljenim pjesmama sve tri kolegice. Njihovo prijateljstvo je neopisivo, iako su samo radne kolegice. Poslije posla se ne druže, pa čak i kad im je rođendan, to proslave za vrijeme jutarnje kafe. Sve im je potaman i vole život, ali jedno jutro su počele primjećivati da njihova kancelarija nije čista, kao što je bila kada su tek došle. Prozori su bili jako musavi i ništa se kroz njih nije moglo vidjeti jasno, bilo je to kao posebna  potreba naočala kojimase gleda kroz prozor, odnosno jedna čarobna krpa i dosta ajaxa. Došle su do zaključka da spremaćici koja radi u njihovoj firmi je hobi skupljanja prašine.  Pokušale su postupiti razumno govorivši da to nije stigla uraditi svoj posao. Tako da su to smetnule s uma  jedno vrijeme, sve dok nije jedan dan Lan – Yi ispala hemijska olovka ispod stola. Ona je se sagela da je uzme i tada u tom trenutku njenu cijelu ruku je obuzela paučina. Tada su shvatile da spremačica zabušava. Raspitale su se i kod drugih ureda, da vide kakvo je stanje. Analizirali su svaka svoj ured i odgovor je bio isti. Iza čoškova paučina pomiješana sa prašinom, prozori jako zamagljeni, a stolovi imaju po sebi crne neprimjetne linije koje ukazuju na ljenost ispiranja magične krpe, ili njenog nekorištenje. Lan – Yi je postala opsjednuta posmatranjem prostora u kojim je se god nalazila  iz razloga da provjeri kako na drugim mjestima rade spremačice. Primjetila je da je u mnogim ustanovama tako, da na prozorima se nalazi prašina pomiješana s paučinom koja je stara i po nekoliko godina. Bila je tužna, ispričala je to svojim kolegicama, a one su joj odgovorile: „Lan – Yi, shvati da niko ne radi svoj posao kako bi trebao i kako bismo svi trebali, jer danas najviše u svijetu nedostaje profesionalizma, i samo mi koji smo svjesni toga radimo profesionalno ili se barem maksimalno trudimo, a drugi trebaju neko prosvjetljenje, a kako se ono spoznaje, mi to ne znamo. Teško je gledati na ljude da rade samo za novac pa kakv god posao bio. Zar nije lijep cilj znati nacakliti prozore da i sunce treba naočale kada gleda u njega? Uzet ćemo i očistiti našu kancelariju, možda to bude jedan od načina prosvjetljenja naše spremačice i mnogih drugih s svojim doprinosom ljudske svrsihodnosti koji neće samo misliti na novac, već i na sve odgovornosti svoga posla, a i na zabavu. Rad je zabava koja uvijek može blistati.