Šklupčana na dvosjedu u dubokim mislima o budućnosti gledala sam u rub fanklaste store, a zatim sam je kažiprstom počela dodirivati toliko da sam sve ostale misli o kojima sam razmišljala prije nekoliko sekundi istjerala iz svoga uma i ostala samo razmišljajući o rubu fanklaste store kako je smirena i lijepa. Kakva se ovo tišina prožima kroz moje tijelo gledajući i diveći se rubu fankalste store?! Kao da je vrijeme stalo i kao da sam mogla vječnost da gledam u rub fanklaste store, a da je prošla možda samo minuta. Usredtočenost na trenutak sadašnjosti me uvijek podsjeti da vrijeme može da stane i da ne ide nigdje dok mu ja to ne dozvolim. Da je vrijeme ono čime možemo zapravo upravljati, a to jeste ne pridavati mu pažnju.

Isti taj rub fanklaste store leluja kada je otvoren prozor. Gledajući ga i takvog rasplesanog opet se javlja isti osjećaj. Rub fankalste store mene uvijek može hipnotisati i vraćati me iznova u sadašnjost.

Tekst: Bratislava Terzić

Slika: Nicole McCormick