Žirafe, te kašikice su žirafe, zato što imaju glavu malešnu kao sve kašikice u kuhinjama, ali imaju dršku dugu i mogu se zavlačiti u najdublje bokale i velike džezve. Kašikice blizankinje su nastale gratisom uz 500g kafe po vrlo povoljnoj cijeni i domaćice se bile rashodale po prodavnicama i kupovale odjedanput i po 1,5kg kafe, pa u tome nije izostala ni moja mama i tada je kupila 1kg kafe i gratis su joj došle žirafice. Blistave su bile, a i sada su, ne daju se godinama iako jako naporno rade svakodnevno, čvrste i nepokolebljive kada je riječ o tome koja mjera je potrebna za kafu i koja je taman, to kašikice blizankinje uvijek znaju odrediti. Pitala sam se zašto uvijek se zapošljavaju one, ali sam zaboravila trnovit osjećaj navike, i one koliko izvrsno znaju odrediti mjeru kafe u džezvama, toliko su i samo navika. Ne kažem zamjenjiva, jer ne može se ništa zamijeniti, već samo promijeniti. Pokušala sam i nije bilo baš ugodno, pola sata je mama tražila žirafice, dok sam ja stavila neke druge zebrice i dala im priliku, onda sam rekla mami gdje su i eto kašikice blizankinje su i dalje uključene u poslovnim angažmanima. Kašikice blizankinje su emotivno baš povezane i imaju tu sreću da se prave ujutro dvije različite vrste kafa u različitim džezvama i tada kašikice ujutro za I smjenu zajedno se vrckaju po džezvama i šoljama i osmjehuju se lupkanjem od dno džezava, svjetlucaju, nekada gledaju vijesti sve u zavisnosti kako su okrenute, a ponekad rade i prekovremeno, naprimjer u večernjim satima, ali to ne rade zajedno, iako i jedna i druga rade prekovremeno i nije riječ uvijek o kafi, već o toploj čokoladi u dubokim šoljama, čaju s medom i one tvrde da ne škode medu i da mogu i s njim da surađuju bez ugrožavanja njegovog konzumacijskog bogatstva, jer njihove žirafaste sposobnosti su prednost, ali na kraju uvijek bude jedna zaposlena, a druga odmara ili se sprema za pjenušavu kupku. Bitno je napomenuti da su stalno zajedno u pjenušavim kupkama deterdženata za posuđe, poslije izlaze kao nove, samo im još treba celofan i sa svojom blistavom šuškavošću mogu ići u dalju prodaju, poklon ili gratis? Ipak ostaju kod nas žirafice, iako su kašikice blizankinje nemaju iste osobine, jedna zna drugačije promješati kafu od druge, a to se ogleda u njihovim svakodnevnim slikarskim prikazima po svojim drškama i bilo bi lijepo da nekada ostanu takve da se uokvire, jer su lijepe za posmatrati. Svaki dan nove slikarske prizore, slušaju razgovore, tračeve i uporno trude se da budu kreativne, možda zato ih i primamljuju džezve ili one primamljuju džezve, ali džezve ih poštuju i skladno funkcionišu. Brine me jedino njihov žig na vrhu drške i to logo kafe uz koju su došle, to ih tako čini zarobljenima, da ponekad posumnjam u njihove radinosti iz ljubavi, već zbog naređenja ili su oni slikarski prikazi nagovještaj želje za slobodom i tajnovite poruke da otkrijemo ko su one na kraju krajeva i šta im je činiti. Onako lijepe žirafice sa žigom stvaraju osjećaj nespokoja i da nešto nije u redu s tim gratisima.

Tekst: Bratislava Terzić

Slika: Thomas Suly