Vajnika je bilo u supermarketu i različitih veličina i oblika; ljubačastih, rozih, plavih, bijelih, smeđih, ali samo jedan klasični žuti vajnik je bio srednje veličine i on je tu bio otprilike oko 6 mjeseci, da bi se ne razmišljajući o svojoj budućnosti u jednoj kući desila sljedeća situacija; Jedna djevojka je imala klasični ljubičasti vajanik u kojem je zamutila smjesu za palačinke i odlučila je da napravi određeni broj palačinaka. Dok ih je servirala i namazala raznovrsnim delicijama, slučajno je stavila, zaokupljena poslom ukrašavanja, vajnik na vrelu platu strujnog šporeta na kojem je pekla palačinke. Prošla je minuta, prošle su dvije minute, a onda je došao i dim rastopljenog vajnika do njenih nozdrva. Okrenula je se i zaprepašteno vidjela dim, a kažiprst na kojem je bila velika količina evrokrema je halapljivo licnula i tiho vrisnula uzimajući vajnik i stavljajući ga u sudper, zatim vrlo oštro počela sklanajti storu da je garniža doživjela zemljotres taj dan govoreći sebi: “Je li baš toliko smetam da se otvori prozor?!” Bilo joj je jako žao vajnika i inače stvari koje su bile sasvim u redu, ali nepažnjom završe ovako kako je završio i njen vajnik. Sretna je uvijek bila kada bi izbjegla da joj se razbije tanjir, čaša ili evo u ovom slučaju da joj se ne istopi vajnik. Bila je tužna otprilike minutu i prihvatila situaciju. Kasnije je počela jesti palačinke, ali ne s potpunom srećom. Bez obzira što je to predmet, dio posuđa malo je kopkala njena nesmotrenost i nije se mogla osjećati sretno 100% u tom trenutku, ali nije mogla ni poduzeti ništa drugo, jer dno vajnika je skroz bilo istopljeno i ništa se više nije moglo spremati u njemu. Prihvatit ćemo to kao neku opomenu ili kao razmišljanje da budemo sretni što nije izašla iz kuće odmah nakon toga, vjerovati ili se ubjeđivati kako je neka gora nesreća na svu sreću izbjegnuta i tako su se mogle misli redati cijelu noć, a i redale su se sigurno. Ujutro je morala na posao. Tako se vraćamo na život žutog vajnika kojeg ta djevojka susreće i vidi da je potpuno isti kao njen ljubičasti vajnik i neka je radost obuzela, pa ga je odmah kupila. A radost nije utihnula već je odlučila čim dođe kući da će napraviti kolač. Brašno je lelujalo od radosti po kuhinji dok je mjesila lisnato tijesto, a poslije je sve šuškalo i mirisalo na kolač i vaniliju i tako je bol za ljubičastim vajnikom preboljena žutim vajnikom. Barem je tako izgledalo.


Tekst: Bratislava Terzić Slika: Olga Esther