Donf Fors koji je glavni istražitelj okeanskih misterija izvještava o jedinoj važnoj misteriji koju je godinama istraživao, a radi se o tome koje knjige čitaju i kako izgleda carstvo pisanija kod sirena, te koje tajne i želje otkrivaju u njima.

Victor Nizovtsev nagovještava svojim slikovnim izvještajima kakav je to svijet u kojem žive sirene, a osim toga govori nam svojim slikama da sirene imaju miran i ugodan način življenja. Sirene prema njegovim viđenjima čitaju, pjevaju, sviraju slikaju, maštaju i ono najvažnije sigurno žive negdje u dubinama okeana i razmišljaju o nama, kao i mi svi o njima. Sirene mogu živjeti na kopnu i u moru. Imaju spospobnost biti nježne, ali pretvoriti se u morska čudovišta kada neko želi ugroziti njihovu teritoriju. Imaju stila i vole šljokice, a njihovo srce svira melodije ljubavi.

Vole dobrodušne ljude, a nedobrodušne učine dobrodušnim svojom energijom. Ozbiljna ekipa istražitelja iz okeanskih misterija je se transcendirala i prikupila što više informacija kako bismo ih što bolje upoznali i prestali smatrati neprijateljicama.
 
Donf Fors donosi specijalno vijesti o knjigama koje sirene pišu, a i čitaju: 
“Sve je se odigralo na brodu, dan je bio sunčan, u školi su tri prijateljice uradile kontrolni rad iz matemamtike i bile su prezadovoljne što će im profesorica moći možda zaključiti četvrtice. Završavale su još neke obaveze i spremile se da uživaju preko vikenda. Voljele su sanjaraiti, smatrale su da je to ključno da bi uspjeli u životu. Lijepi snovi, ostvarljivi, neostvarljivi, ali snovi, koji vam izmame osmijeh na licu, i čine da poskakujete, ubijede vas da će se ostvariti.  
Tog dana su usnile možda najljepši san u njihocvom životu i  to sve tri za istu noć. Da li će se ikada ostvariti ne znamo, ali to vam je onaj san koji se ne može zaboraviti, sjećate se nečega što je bilo, a nije bilo, i jako se lijepo osjećate zbog toga. Usnule su veliki brod koji je bio bijele boje sa velikim rozim ružama. Ukrcale su se njega. U njemu su imale kante i kante evrokrema, čokolada, imali su jednu veliku bocu soka od maline i jedno dugme pored, pritisneš i natoči ti se. Zidovi su bili zelene boje, ta zelena boja je predstavljala morske biljke sa nacrtanim ribicama raznih vrsta, zvijezda, skuša, losos, i dosta školjki. Toliko su bile stavrne, da su mogle zamisliti i osjetiti kako je to u dubinama mora. Neke školjke su bile otvorene iz kojih su isijavali predivni biseri. Pitale su se šta to znači, kada naši roditelji kažu da su prijatelji kao biseri u školjkama, vrijedni su, ali teško ih je pronaći?! Pitale su se, pitale, a zatim zaključile da su one pronađeni biseri i zagrlile su se. Čak su imale i ringišpil. Kada bi im to dosadilo onda su izlazile na palubu i gledale nevjerovatne zalaske sunca. Shvatile su da se sunce na moru šminka i dotjeruje, vodi računa o sebi, kod nas izgleda tek ustane, krmeljav, nenagodan i da nas pogleda. Galebova ima najviše na moru, oni toliko vole plavo, kod njih je i trava plave boje, oni su tako prijateljski letaći, imale su na brodu i hranu za njih, davale im tu hranu, oni su jeli. Tako su ih zavoljele. Dok su još uvijek ostajali ružičasti tragovi sunca na nebu, oni su im igrali predstave svojim siluetama, letjeli bi, letjeli, pravili bi krugove, slova, jednoj prijateljici su naparavili srce. Ona je bila oduševljena, skakala je do sreće, toliko da su je morali smiriti da ne padne u more, ajkulama. Uživale su sve dok ih ptica kreštalica od alarma nije probudila zajedno sa njihovim krmeljavim suncem. “
 
Donf Fors je tek kasnije saznao da sirene mogu ulaziti u naše snove i znati šta mi sanjamo. Te je ovo upravo zapis sirene Kleije Uril. Zato su neodoljive, jer znaju šta želite u svojim skrivenim snovima i one upravo to pišu  u svojim zapisima, pišu naše snove, a onda ih čitaju međusobno, analiziraju, ali ne mogu nam pomoći da se ostvare, mogu pomoći samo sebi ukoliko ih nečiji snovi zanimaju da dođu do određenih informacija.  Pošto je kod sirena ljubav mit, dio maštanja i sanjarenja i željne su da ih neko voli, one dopunjuju svoju znatiželju upravo korz snove zaljubljenih ljubavnih parova. Između ostalog neke modne savjete ne prihvaćaju, jer sirene imaju striktno svoja pravila odijevanja  i  naprimjer cipele od Manola Blahnika bi za njih bile beznačajne. 

Tekst: Bratislava Terzić
Slike: Victor Nizovtsev