Zlatka je uvijek znala šta ima u kuhinji, koje namirnice joj fale, koji začini su na broju, a kojih je zafalilo, samo tog dana joj je nešto pomutilo razum. A to je bila njena kćerka, koja je rekla da dolazi sa porodicom preko vikenda. I tako je Zlatka odmah otišla u supermarket i nakupovala svega da napravi dostojanstvenu gozbu za svoju kćerku. Toliko je bila obazriva da nešto ne zaboravi da je čak i kupila i više nego što joj je bilo potrebno. Između ostalog i novu kesicu mljevene paprike zaboravljajući da već ima skoro čitavu teglicu neupotrijebljene. Kada je došla kući i sve raspakovala počela je da sprema ručak. Odlučila je da pravi filovane paprike, jer to je omiljeni specijalitet njene kćerke Ilde. Kada je počela da puni paprike, zafalilo joj je bibera da stavi u mljeveno meso i otvorila je policu gdje drži začine i uzela duguljastu staklenu teglicu u kojoj je se nalazio biber, ali u žurbi zaboravila je da zatvori vrata te police. I dok je ona u drugom djelu kuhinje punila paprike, teglica mljevene paprike je gledala oko sebe, da vidi šta Zlatka radi, pa da vidi šta se to sprema, a onda u konačnici da vidi i šta je to kupila. Sve bi prošlo mirnim putem, da iz kese nije virila znatiželjno na kuhinju kesica mljevene paprike. Teglica mljevene paprike je se baš razočarala. Pa ona svakodnevno čuva mljevenu papriku u svojoj kući, štiti je od vlage, ili prašine ili nekih drugih bakterija i to s ljubavlju i naporno, da bi sada Zlatka kupovala novu kesicu mljevene paprike, a ova se još nije ni potrošila. Šta onda ona radi tu očito besposlena ili nedovoljno cijenjena, pitala je se?! Uvrijeđena teglica mljevene parike je se zavrnula još jače da je Zlatka nikada više ne može otvoriti. A Zlatka je ovamo stavila filovane paprike da se kuhaju, a dok je još desert pripremala one su se već i skuhale. I Zlatka je htjela da ih zaprži i malo zapeče. I otvorila je tu kesicu mljevene paprike što je kupila, jer je bila ubijeđena da je nestalo. Kasnije je odlučila da tu mljevenu papriku u kesici istrese u teglicu gdje stoji mljevena paprika. Ali nije je mogla otvoriti. Mislila je da su joj ruke od ulja, pa ih je oprala, a onda opet nije mogla da je otvori, uzela je kuhinjsku krpu da s njom pokuša, ali tu teglicu niko nije mogao otvoriti. Zlatka je tek sada primijetila da u njoj ima i više od pola teglice mljevene paprike i baš je pomislila kako je blesava što kupuje papriku na papriku. Pokušala je još par puta, ali nije uspjela. Ostavila je na sto i zamolila svoga supruga Ismeta koji joj je pomagao oko predjela da je otvori, misleći da je snažniji i da će je sadpasad otvoriti. I ne bi se ona otvorila ni Ismetu ni nikom drugom, da Zlatka gledajući Ismeta kako pokušava da je otvori mu reče kako je zaboravila da ima i više od pola teglice mljevene paprike, i da je kupila novu kesicu. A teglica mljevene paprike čuvši to i shvativši da je to Zlatka kupila iz toga razloga, a ne što sumnja u nju kao čuvaricu mljevene paprike od svih nečistoća odmah se Ismetu otvori. A Zlatka njemu reče; „Hej ne znam šta bih ja bez tebe.“ I tako je Ismet pokupio svu slavu snažnog muškarca, ali to je bila samo zbunjena teglica mljevene paprike koja je pomislila da je postala beskorisna na trenutak. Poželjela je dobrodšlicu mljevenoj paprici iz kesice i taj vikend je prošao u gromoglasnom smijehu i bilo je jako veselo koliko je mogla čuti sa svog mjesta stanovanja u kuhinji.
Tekst: Bratislava Terzić
Slike: Leon Zernitsky