Bilo je nestvarno kao što i jeste bilo nestvarno, odjednom smo se našli u nekoj nepoznatoj ulici, gdje nas je misao vodilja dovela do jedne kuće s fasadom joker boje. Ispred te kuće je bio jedan jako ljut pas koji je režio na nas, ali nije mogao doći s lancem do kraja puta kojim smo mogli proći, tako sam smo jedno po jedno prošli oprezno da nas ne ujede. Sa mnom je bila još moja sestra Danila i moj brat Danilo. Imali smo zaista osjećaj da idemo na jedno važno mjesto. Konačno smo stigli do ulaznih vrata i pokucali, jer ova ulazna vrata nisu imala zvono. Što je govorilo da je to neka porodica s tradicionalnim manirima. Čekli smo skoro pet minuta, nakon kojih su se vrata odškrinula i iza kojih je provirila sa osmijehom na licu kraljica Elizabetha II, pozdravila nas je srdačno i zamolia nas da uđemo u kuću. Nas troje smo se začuđeno zgledali i ušli. Unutra je tako lijep enterijer i svaki detalj na svome mjestu izaziva uzdah i divljnje. Zidovi su u raznim profinjenim tapetama, a zeleni dvosjed, trosjed i fotelja su u dnevnoj sobi, gdje nas je zamolila da se smjestimo. U fotelji je sjedio Filip, vojvoda od Edinburgha i čitao novine. Moj brat ga je pozdravio, a i mi smo klimnule glavom kad nas je pogledao. Sjedite, sjedite, rekao je. Sjeli smo i znatižljno gledali još pozornije enterijer. Nedugo zatim ušla je kraljica Elizabetha II i nosila šoljice i čaj. U kuhinji ga je već nasula u šolje, pa ih je sada samo razdijelila, uzela je svoju šolju i sjela na kraj dvosjeda, a nas troje smo sjedili na trosjedu. Ona je sjedila ispravljeno i gledala nas sa osmijehom. Pošto moja sestra ne voli uštogljenost, rekla joj je: “De bona šta si toliko uštogljena, opusti se malo, a ja sam okrenula glavu prema njoj i očima govorila tako da mi umalo nisu ispale, jesi li ti normalna, a kraljica Elizabetha II je mene pogledala klimajući glavom i ubrzanim treptajima i smješkanjem, valjda porukom: „Neka, neka, pusti je neka priča“. Uzdahnula sam sretna što se nije naljutila, jer je to bilo poprilično bahato ponašanje i srknula sam gutljaj čaja, a brat je pričao nešto sa Filipom, vojvodom od Edinburgha. To je bio dan kad sam spavala duže nego uobičajeno i vjerovatno sam tada kad sam se probudila poželjela da sam spavala ostatak dana i sanjarila ovaj fantastični san i vidjela kako će se dalje odvijati naša kraljici Elizabethi II posjeta. Poslije sam razmišljala zašto se nije naljutila na moju sestru, moža kraljica Elizabetha II ne zna bosanski jezik pa smo se izvukle ovaj put, možda je mislila da meni nešto govori, ili da govori nešto nevezano za nju. Uglavnom kada me neko bude pitao da li lično poznajem kraljicu Elizabethu II, ja ne znam šta ću da odgovorim, jer to je tu negdje 50% / 50%, ali ja sumnjam da li ću moći reći da je ne poznajem i da nisam s njom pila čaj
Tekst: Bratislava Terzić
