Otkako je se obznanila vijest da Sunce neće ići na godišnji odmor zato što je željelo da se djeca kupaju u svojim napuhanim kućnim bazenima s crtežima ajkulica, to se nije svidjelo oblacima koji su se dogovorili međusobno da tokom avgusta naporno rade svoj posao, jer su kapljice kiše na godišnjem odmoru, a dnevnica je jako novčano bogata i isplati se raditi prekovremeno, pa je jedan oblak odlučio da radi preko ljeta i kupi sebi Samsung Galaxy S10. Oblaci rade zajedno s kišom, ali imaju i svoje privatne kišoordinacije, pa tako s vremena na vrijeme zarađuju za ugodniji život. To su poslovi iznenadnih kiša koje traju i manje od dvije minute, ali dnevnice su visoke. Radovali su se da će sunce zaista otići na godišnji odmor, ali sunce iz poznatih sentimentalnih razloga to nije moglo učiniti i ostalo je da grije dječja lica. Jasno je da je takva odluka sve planove oblacima razrušila, toliko da su se usprotivili. Ne želimo da se uznemiravaš, pokušali su sladunjavim riječima nagovoriti ga da se predomisli. Želimo samo da se odmoriš jer naporno radiš svaki dan, da li je to toliko potrebno da ne odeš na godišnji odmor? Sunce je već pročitalo njihovu namjeru da govore to radi sebe, a ne što žele da se odmori. Žao mu je bilo, ali nije željelo da ide protiv sebe i sasvim jasno i glasno je odlučio ostati. Zaista je pet dana džehennemski grijalo i djeca su se zaista kupala u svojim bazenima. Ali sve što je lijepo kratko traje, ali i sve što je ružno kratko traje, barem su tako oblaci odlučili. Plavetnilo zastupa sunce, i desio je se dan kada su na nebesima izašli oblaci i plaventilo, a sunce je gledalo iz svoje barokne fotelje sa rozim cvjetićima i posmatralo, te davalo upute plavetnilu šta će da kaže i radi. Ipak kao radne kolege dugi niz stoljeća odlučili su da to riješe mirnim putem. Ali do toga je došlo nešto malo kasnije, jer je nekoliko dana bio hladni rat, padao led, ali kao upozoravajući led, bez bilo kakvih ošteta, razbijanja šoferšajbi na automobilima ili lomljenja kostiju kadificama. Slale su se opasne poruke prijetnje suncu: “Zar ćeš zbog osmijeha dječice da ti se poljulja prijesto na tvojoj baroknoj stolici s rozim svjetićima”? Sunce je zaključilo da oni nisu prisebni, možda je se malo na kraju krajeva i uplašilo, ali sigurno sa uvjerenjem da nisu shvatili poentu njegovog ostajanja, bio je tužan što im je samo novac u mislima. Potpisali su mirovni sporazum u Softioblaku pod odredbom koju su predložili oblaci, a to je da rade balansirano do kraja ljeta. Zato svaki dan pada kiša i sunce. Sunce uspije razveseliti djecu, a oblaci zaraditi novčiće od prekovremenog rada. Oblaci su bili mnogo razočarani u sunce, govorili su mu da trebaju te novce, da počinje nova školska godina na koledžu “Padavine“. Mada on za njih nije bio sentimentalan, i to ih je najviše povrijedilo. Jasno je da znaju da nisu potrebni u zadnjim danima ljeta, ali svako gleda samo sebe, jer niko neće da ti pomogne ukoliko ne tražiš od drugih, a dostojanstvo je mjera kvalitetnog života. Oblaci neće zatražiti od drugog oblaka ništa osim zajedničkog rada, jer nisu lijeni, a i nema nigdje obješenih kolača.
Od glavnih razloga zašto sunce nije otišlo na godišnji odmor izdvojit ćemo tužne poglede djece. Kada je sunce prije nekoliko dana čulo komešanja njemu upućena za vrijeme kafenisanja glasila su ovako: “Ovo ljeto nas je sunce izdalo, sunce nikada nije bilo manje sunce, namrgođeno je slušalo i nije ga vrijeđao ni zanimao glas odraslih ljudi, ali kada je čuo plač jedne djevojčice, kroz koji svoga oca pita kada ćeš mi napuhati bazen, hoće li kiša više prestati padati?” U tom trenutku odlučilo je raspakovati svoj kofer. Suncu je se javila ogromna želja da učini djecu radosnom. Odreklo je se svoga ljetovanja na moru i odlučilo zajedno ljetovati sa nestrpljivom djecom željnom bučkanja. Oblaci su na neko vrijeme bili nestali, jer sunce svakodnevno kroji haljine na nebesima, za ovaj poduhvat odlučio je se za čisto plavetnilo, zasukalo je rukave i pustilo što više toplog sjaja iz svojih svjetlosnih bodlji. Na nebesima vladaju i protesti, tako da možete vidjeti i oblake jako ljutite i ogromne. Smatraju ga sujetnim diktatorom. Tako da već peti dan zaredom ne pada kiša, već sija sunce, a djeca se kupaju u svojim bazenima. Sunce je uživalo posmatrati kako dječak nosi svome ocu pumpu i kako s osmijehom napumpavaju bazen, na kojem su naslikane palme i suncobrani. Jedan je bio puno veći i dublji na kojem je sunce moglo zapaziti i odraslog čovjeka. Kućno more kojem je se sunce čudilo, ali i pohvaljivalo tako interesantnu ideju, taj bazen je bio samo plave boje, ali mnogo više dubok, nego ostali bazeni koje je susretao, drugi je opet bio proziran s ajkulama koje izgledaju nasmijano i sretno. Prava asocijacija na more. Djeca su pila iz svojih ukrasnih čaša sa slamkama sokove, a roditelji u blizini pili kafu i kao da su počinjali povlačaiti one riječi o suncu. Ipak će ovo biti sunčano ljeto. Niko ne voli da se razočara neko u njega, ali nekad se mora desiti i to. Ovaj put je sunce moglo to spriječiti, a možda drugi put neće. Uživao je gledati još jednog dječaka kako se cijeli dan bučkao u vodi i glasno govorio:”Vidi me mama, vidi me!”
