Medvjedić koji nigdje ne ide bez svoga jastuka i medvjedić koji voli da se prislanja glavom na jastučiće u šetnjama, e pa postoji takav i došao je i meni u posjetu. Prvi put sam ga vidjela prije nekoliko dana, zove se medvjedić dodala sam mu pospanko i bežkaste je boje, ima lagane kovrdžice po sebi i miriše na parfeme princeza iz crtanih filmova, a jastučić ima smeđe zvjezdice i još neke sitne linijske detalje, ali zaokupljeni drugim igricama i poslovima nismo mu posvećivale pažnju, već smo ga ostavile na stepenicama i pustile da drjemucka. Spavao je 2h dok smo se mi djevojčice igrale i sadile cvijeće i još ponešto raduckale. Nismo imale vremena za medvjedića, iako su se svi složili da je sladak. Torbica, medvjedić i jastučić za medvjedića su na stepenicama kod mene ostali, jer kiša je počela da pljušti i jak vjetar da puše i približavao je se sumrak, a moja drugarica Adna je otrčala kući s ostalim djevojčicama i zaboravila svoje stvarčice. Da, to je njen medvjedić. Htjela sam da zovem njenu mamu, ali pošto je bilo vrijeme akšama nisam i onda sam zaboravila, pa sam ih unijela u kuću i još jednom zaboravila dok Adna nije došla po svoga medvjedića i ostale stvarčice od toga dana, znam samo da tada medvjedića ništa nije probudilo, a i pošto je pospanko, teško mu je da se probudi. Posumnjala sam da on namjerno učini da bude zaboravljen, jer da ga je Adna tada uzela i potrčala on bi se probudio i raskopao bi mu se san i onda bi bio ljut, ovako je samo pažljivo premješten sa svojim jastučićem i zaspao u kišni san. Da, da kišni san? Pa zato jer je spavao sve dok je bilo kišovito vrijeme od trenutka kada su počele da gromoglasno kapaju krupne kapljice kiše i po njemu je dosta napadalo kapljica i tada sam osjetila taj parfem pomiješan s kišom i bio je lijep miris i tako je kod mene prespavao nekoliko dana, a Adna je znala da ga je zaboravila i sigurno joj je nedostajao, pa je došla po svoje stvari i tek tada sam ponovo vidjela medvjedića. Dok sam joj ga davala vidjela sam da je polubudan, a kada ga je Adna vidjela nasmješila mu se i osjetila se spokojno što je njen medvjedić opet s njom i njeno lice je bilo puno šljokica, presijavale su se i kao i njena kosa; ma jesil’ se ti to šišala pitam je? Aha, kaže! Adna je bila u frizerskom salonu i šišala se i to na kraju ukrašena s šljokicama, zatim kaže da je hranila golubove i moja drugarica postaje velika djevojčica i prvi zubić joj je ispao, frizura, šljokice, torbica, medvjedić, golubovi, sa svojim stvarima i osjećajima ona je gospođica koja zna da se brine o svojim stvarima. Dok ga je grlila od sreće što ga vidi poneka rozkasta šljokica je odlepršala i do njegovog lica, u trenutku bio je to medvjedić sa šljokicama, bio je to sretan medvjedić; možda bi i on išao u frizerski salon, ali tada bez jastučića, pa bi mu bilo neudobno, a možda bi se frizirao, ili možda ne voli da čeka, on samo voli da drjemucka. Rekla sam joj da dođe da se igramo, odgovorila je sa važi, mahnula i otišla užurbanim koracima, a medvjedić sigurno je opet zaspao, ali sada u svojoj kući.
