Jedna šumska jagoda je ukusnija od deset domaćih jagoda. Šumske jagode su sitne i crvene, ta crvena boja je sama po sebi ukusna, dovoljno je samo da gledate šumsku jagodu i zadovoljite svoje potrebe za njom. U šumskim jagodama se najčešće skrivaju zmije, poskok najviše voli šumske jagode. Djeca koja žive u blizini šumskih jagoda su pod neprestanim nadgledanjem od strane njihovih roditelja. Mladunče od zmije šarulje bude maleno i izgleda poput neke ukrasne lastikice, što povečava zabrinutost kod roditelja koji imaju žensku djecu, da je slučajno, ako bez pitanja i znatiželje bude otišla do šumskih jagoda, ne ugleda i ne zamisli je na svojoj kosi.  Neke šumske jagode pretežno imaju na sebi jedan griz, jedan nedostatak jagode, za koji se pretpostavlja da je zmija grizla, ili jela, pa je nije do kraja pojela, jer zmija može sve, pa zašto i ne probati svaku jagodu, ne misleći da će je neko drugi jesti. Šumske jagode imaju također neku tekućinu u obliku sitinih balončića, to se smatra zmijinom pljuvačkom, ta pljuvačka govori da je zmija otišla u WC i da će se brzo vratiti po njih. Rekacija bi na to trebala biti tračnje od šumskih jagoda dok vas noge nose. Šumske jagode imaju neodoljiv miris, opijenost toga mirisa i ukusa vas može koštati života.
Postoji legenda koja kaže da je se jedna čobanica najela šumskih jagoda, zatim legla pod debelo stablo da malo odspava. Čobanica je spavala otvorenih usta, a zmija je čak iz šume osjetila taj miris, došunjala se do čabanice i kroz usta joj ušla u stomak. Čobanica nije ništa primjetila, probudila se i nastavila sa svojim poslom, otjerala ovčice i otišla kući na večeru. Ono što je njena porodica primjetila, bilo je da ona jede duplo više, nego što je jela prije. Shvatili su da je trudna, i ona je mislila da je trudna, stomak je iz dana u dan rastao, a čobanica je sve više i više jela, kada je došlo vrijeme za porod, doktori su je odlučili poroditi na carski rez, kada su vidjeli da je zmija, a ne beba, izvadili su je, zašili čobanicu i ostali u čudu spremni da odu pripovjedati taj događaj širom svijeta. Kada je se čobanica probudila i pitala gdje je beba, njena porodica joj je saopštila da je to bila zmija. Čobanica je na licu mjesta umrla.
Šumske jagode su ukusne, ali koliko su ukusne toliko su i opasne, možda je ipak bolje pojesti jedan kilogram onih bezukusnih iz plastenika, nego li šakicu šumskih, pa završiti tragično kao čobanica. 
Vrlo važno saopštenje jeste upravo to da šumske jagode rastu svugdje, osim u šumi i česta su inspiracija slikarima.

Tekst: Bratislava Terzić