Konformizam kutijice bombona

Imale su san. Tu su bile  prisutne cijelo ljeto i jesen. Krile su se od dječaka i djevojčica. Čuvale su se za zimu specijalno za paketiće mališanima, a i njihov rok trajanja je O.K. i nisu imale razloga da se brinu za moždani udar, malakstalost ili bilo koje druge poteškoće. Imala je jednu rizičnu situaciju koja je se završila tužno sredinom jeseni. Kutijica bombona je bila na kraju tužna i razočarana. Djevojčica je pokušala da ih kupi. Taman ih je uzela, a majka joj je rekla: „Molis, nemoj uzimati te bombone, one su jako jeftine i mogu naštetiti tvom organizmu, uzmi ove skuplje.“ Djevojčica oduševljena ambalažom ovih bombona, a neslobodom odlučivanja poslušala je majku i uzela bombone koje joj je majka predložila. Kutijicu bombona je to skamenovalo, unutra ih je bilo dvadeset komada i svih dvadeset su zanijemile. Šta će reći, kome se požaliti? Šta pomisliti? Žuta bombona je nakon duže stanke progovorila utješiteljski, poslušajte me, djevojčica je nas izabrala, mi se njoj sviđamo i nemamo razloga da se brinemo što se nismo svidjele odrasloj osobi. Onda im je odjednom postalo svejedno. Sretna je bila što nije kupljena, jer njeni stanovnici najviše vole novogodišnje praznike. Kutijica bombona je razmišljala zajedno sa svojim stanarima kakvom dječaku ili djevočici će pripasti. Taman kad je pomislila da su ostavrili svoj san, jer već je ostalo još nekih deset dana do novogodišnjih praznika i paketići su se već počeli pakovati, kad ono dogodila se nezgoda na stalku kraj kase na kojoj je stanovala kutijica bombona sa svojim stanarima. Jedna nespretna djevojka ih je oborila dok je plačala namirnice koje je kupila. Nezgoda je se desila iznenada, jer joj je zaštopao feder od novčnika, a ona je ljutito krenula tegliti lijevo desno, lijevo, desno, dok joj ruka nije trznula se do stalka, a ona izgubila na čas ravnotežu i tako učinila da kutijca bombona padne na kermaičke pločice.  Kutijica je od tvrdog kartona napravljena, zbog toga  njen pad nije odjeknuo, ali je poklopac plastičan i on je polomio sve kosti, a stanovnici su izletili u blizini pada na tlo, nisu na svu sreću s visine. Osnovni sastav tla  je mnoštvo bakterija, što govori da sigurno neće niko od njih biti preživjeli, ili barem ne spreman da ode u dječji paketić. Crvenu, zelenu i rozu bombonu je žena koja je trebala doći na red poslije one nespretne djevojke dokrajčila svojim đonovima od čizama, a ostale je nešto kasnije pomela sama zaposlenica koja je radila za tom kasom. Šta je se desilo sa ostalim stanovnicima, gdje su završili, kako se sad osjećaju nećemo nikada znati. Možda su ih mravi našli i pojeli. Nikad ne znaš šta ti se može desiti koliko god bio oprezan. Najvažnije ne biti tužan, neka se desi šta se desi, ja vjerujem da su stanari kutijice od bombona skončali bivstvovanje sa snovima u svojim očima. I to je lijepo. Imati snove s kojima ćeš umrijeti bez obzira što ih nisi ostvario.