Na tome zidu je bila naredana gomila praznih poklona sve do plafona. Ta gomila koristila je kao blagdanska pozadina svima onima koji su htjeli da se fotografišu sa Djeda Mrazom. Kockasti pokloni koji su sa mašnama i  ukrasnim papirima izgledali još ljepši, dok su se lijevo pored te pozadine za fotografisanje nalazili  pravi pokloni u providnim kesama nimalo očaravajućim izgledom, kroz koji je se već moglo vidjeti šta je došlo dječaku i djevojčici za poklon. Bez imalo truda da se otpakuje poklon, da se pet minuta patimo kako ćemo selotejp odlijepiti, a da ne izderemo taj divni papir koji poklon čini još  nestrpljivijim za vidjeti.  Ne postoji takvo nešto, čarobna prašina koja ti ozari oči i misli više ne postoji. Nju je uništila ljenost. Provjerili smo to kod Djeda Mrazivih viljenaka koji godina rade u tvornici na odjelu ukrašavanja poklona. Vilenjaci i vilenjakinje kažu da uvijek trebamo da izaberemo papir vedre  boje i mašnu koja je kontrast toj boji papira, ali koja se lijepo sinhronizuje sa bojom papira. Jednostavno zvuči, ali je malo komplikovanije upakovati ti o praksi. Vremenom se naučite, utješiteljski su za kraj poručili viljenaci i nastavili pakovati na milione poklona djeci širom svijeta. Škrtost se nadovezuje za ljenost, jer zašto da u svaki novogdišnji paket uložimo toliko ljubavi, stavit ćemo ga u jednu veliku kartonsku kutiju, koja neće biti dovoljno zatvorena, pa neka onima koji dobijaju taj poklon od firme ili bon iz nekog supermarketa zaposlenim kojima kasni plata ispadne sve na blatnjavu cestu čiji decembarski snijeg nikako neće da je očisti već samo još više taloži nečistote. Nas se to ne tiče, mi samo trebamo da skinemo s grbače te novogodišnje pakete. U stavri mi nažalost nismo viljenaci i vilenjakinje. I baš zbog toga su osjećaji suzbijeni, s nekom dozom rastapanja srca u grlu koje želi eksplodirati u nosnicama, osjećaji kao neki ljuti gromovi struje nosnicama, a onda ti zasuze oči. Opet ti smeta nedostatak volje kod ljudi. Tražiš i tješiš se izgovorima da godina brzo prolazi, pa je ljudima postalo brzo iznova i iznova pakovati poklone. Zapitaš se čemu se prozivodi toliko sjajsnih papira i zašto stoje u magacinima i skladištima neupotrebljeni? Zašto da se od običnih paketa ne napravi šarena zabava smijeha i takmičenje iz kreativnosti? Zato što smo škrti da dijelimo radost. Novac više nije problem, jer postoje jeftini ukrasni papiri bijele boje s cvjetovima kao cvjetni valjak preko bijelog zida zelene, a i crvene boje, a negdje sigurno i žute i 1m košta 30kf, tako su lijep, ali već je to škrtost poklanjana želje za širenjem radosti. Uopšte bilo koja zabava smijeha nam stvara teret na leđima. Ne želimo je, sjedit ćemo ukočeni i zamišljeni u nedogled ne znajući šta da uradimo sa svojim vremenom umjesto da se smjehuljimo dok nam šljokice se sjaje po obrazima i naravno isključivo zbog postizanja čarobnih plesnih svemirkih pokreta koje upotpunuju bilo koju zabavu.

Tekst: Bratislava Terzić

Slika: Karen Appleton