Bojkotovanje deterdženata za posuđe

Za sve su krive police u jednom supermarketu. Na jednoj strani su bili poredani sokovi. Ta stalaža je se sastojala od četiri reda polica. Na vrhu su se nalazili samo najskuplji sokovi, jucy, capy i oni 100% prirodni. A na drugoj polici su se nalazile flašice od 0,5l, zatim u  staklenim malenim bočicama su se nalazile kašice za bebe, pa dvojni ceovi, dok su se na trećoj polici nalazili jeftiniji sokovi po 2l soka, a cijena ista kao što je capy od 1l i tako. A na zadnjoj četvrtoj su se nalazili gazirani sokovi od 2l. Uvijek su bili poredani pod konac, a nasuprot njih uvijek su gledali u deterdžente za posuđe kojima su uvijek prkosili kada bi ih neka gospođa sa urednom punđom i bež kaputom jako skupog materijala stavljala u korpu za kupovinu. A oni bi svojim čepovima gledali sve u gospođu dok ne ode iza druge police nadajući se da bi se moglo desiti čudo da se vrati i kupi i jedan od njih. Oni su bili na manjoj polici i bilo je svega četiri reda na njoj, ali na dva prva reda su se nalazili deterdženti za posuđe, ispod su se nalazila neka sredstva za šporeta i bijelu tehniku, a pored njih ruževi za usne, ali ne u polici, već u nekoj košarici. Deterdženti nikada nisu voljeli što se svaki mjesec jedan ili više njih guše u velikim kolicima sa svim ostalim stvarima, bez ikakvog pridavanja pažnje i poštovanja za njihovu vrijednost. Jednog poslijepodneva kada nije bilo gužve u supermarketu dogovorili su se da se potrude da zasijaju prvom kupcu koji uđe, jer je se ta polica vidjela pri ulasku u taj supermarket i vjerovatnoća je bila 50% /50% da bi se to moglo i ostavriti. Pokušavali su da otkriju koje krivac za to?! Oni su znali koje su njihove dužnosti pri kupovini i odlasku na lokaciju u kojem im je suđeno da provedu pa kod nekih starijh žena i više od mjesec dana i da budu čistači posuđa sa svojim pjenušavim balonastim četkicama bez kojih nijedna čaša ne bi bila čaša. Kupljen je jedan bio i u toj korpi nije bilo puno namirnica, kafa, luk, grejp i deterdžent s parfemom zelene jabuke koji je dugo vremena bio kod te bakice koja nije ni jela kako treba, a posuđe nije ni koristila, samo bi ponekad zašla u kuhinju i ništa pretjerano radila. U početku je zaplakao, a zatim kada je izlazio iz supermarketa mahao je ostalim deterdžentima, a i oni njemu radosno i pomalo zavidnički, ali nisu ni bili svjesni koliko je njemu  bilo dosadno. Prvu sedmicu je se igrao sa zrakama store u obliku sitnih krugova sa kuhinjskim prozorom iz minjaturnog staričinog stančića, zatim nekada skočiti u sudoper pa se praviti da je mrtav, tako što bi dosta tekućine izašlo iz njegove glavice, pa onda raditi neke vježbe gimnastiku okretati se lijevo, desno i sve to kako bi nekako proveo dan, jer posuđa nije bilo sve do jedne večeri kada je dopirao neki razgovor iz dnevnog boravka.  Zelenko, kako je se zvao taj deterdžent je tu večer vidio i po prvi put mogao da izbroji koliko je ta starica ušla i izašla puta iz kuhinje, jer je se dešavalo da nekada i ne uđe. Prvo je stavila kafu, pa pripremila šolje. Pa se vratila po šećer, pa se vratila po kaškice, pa se vratila po neke suhe lokume kojima je sto godina u frižideru i nije ni mogao zamisliti njihovu usamljenost, pa se vratila po čaše, a sok? Ne u kuhinji nije bilo soka na vidiku. Izgleda da su ga gosti donijeli ili da ga je držala na drugom mjestu. Poslije sat do dva počela je s vraćati u kuhinju i donijela je šoljice, a onda i čaše. Odmah je vidio da je se pio gusti sok od breskve i onda je sve shvatio. Shvatio je da te uglađene gospođe kada kupuju sokove idu u goste, idu posjetiti neke drage ljude i pokloniti im sok. A zašto sok? Zašto ne pokloniti im deterdžent za posuđe. Šta to fali nama deterdžentima za posuđe da ne možemo da i mi budemo lijep poklon kojeg će neko zapakovati u mašnicu. Pa kakav je to svijet razmišljao je Zelenko i odlučio je da odbije oprati te čaše. Kako bi svi vidjeli koliko je  pogrešno to što čine. I Zelenko je i mislio ozbiljno, namjerno svojim pjenušavim četkicama nije htio učiniti da čaše navuku svoje blistave haljine kao osvetu za sve koji kupuju sokove kada idu u goste ljudima, a ne deterdžente za posuđe i shvatio je da će sve ijedan njegov cimer s police doznati  ovu gorku istinu i  da će jedan po jedan promjeniti svijet deterdženata za posuđe i dati nadu da će se i oni jednom nositi u ukrasnim kesama koje će uglađene gospođe s mirisnim kaputima i odsjajima predivne kose stavljati u one korpe u kojima svi deterdženti za posuđe čeznu da budu i oni dio neke lijepe priče, a ne samo čistači posuđa.