Plišanom cvijetu s bisernim tučkom je postalo tjeskobno da živi na raifu i samo je jednog dana odlučio da se preseli. Umjesto na nježnoj mirisnoj kosi da živi, odlučio je i sunovratio se ispred očiju da bude primjećen i možda, razmišljao je, ako bude imao sreće njegovi snovi budu ostvareni iako još nisu bili sasvim definisani ali emotivno su bili sasvim jasni. Dok je se na ofingeru nalazio crni sako koji je bio usamljen, a njegovo je porijeklo zaboravljeno, što govori da je dugo tu prisutan. On je bio zadovoljan sa sobom, ali za druge je bio isuviše taman. Trebalo mu je nešto, govorili su oko njega. I zato je stajao tako dugo čeznući da bude pronosan. I njegova dugmad su bila crna. Cvijet je ostavljen na stolu zajedno s raifom, ali ovaj put odvojeno i bio je tu nekoliko dana. Konačno slobodan, mislio je se plišani cvijet. Biserni tučak raifa je jedno jutro zabljesnuo zajedno sa zrakama sunca i sakou je skrenuta pažnja od njegovog tugovanja. Pomislio je: „Jao kako je ovo lijep cvijet, šta li on radi tu, kako ga prije nisam primijetio?!“ Ko je taj cvijet? Ko si, hej da li me čuješ? Hajde ne boj se i oglasi se, znaš da mi stvari kada nema ljudi slobodno razgovaramo i možemo da idemo kamo nam je volja . Jako sam dobronamjeran i volio bih znati odakle si i kakve tebe muke muče, te koliko si dugo tu i kako te prije nisam vidio? Stranče puno pitaš, povikao je plišani cvijet. Zašto misliš da bi ti odgovorio na sva ta pitanja? Ponosito je govorio plišani cvijet. Izvini tamni cvijetiću, ali vidim u većoj s konfuziji nego ja. Dosta!!! Najednom je povikala jedna zihernadla koja je na stolu stajala i više nego oni u svim svojim tjeskobama. Čvrsta i jaka zihernalda. Ko si sad pa ti, povikali su i crni sako i plišani cvijet u isti glas. Zihernadla je smireno odgovorila: „Recimo da sam ja vaš sudbinski krojač.“ Ako to želite biti ja sam spremna da pomognem. Proniciljva sam i mislim da ćete biti jako sretni ukoliko mene poslušate. Ja imam mogućnost da učinim da vi budete sretni. Plišani cvijet: „Kako?“ Crni sako: „Kako, kako?“ Odjednom mi sada poklanjate pažnju. Kako ste samo koristoljubivi, ali ne brinite i ja ovo radim i zbog sebe, ali ako ćemo svi imati korist onda to nije to kako sam malo prije rekla da jeste. Može biti još i bolje. Govori više, plišani cvijet je bio glasan i ozbiljan. Pa vidite i sami da sam ja zihernadla, a zihernadle imaju sposobnost da spajaju nespojivo, tvrdo, gumeno, mekano, pa čak i neki tanki lim smo u mogućnosti spojiti. Za ostalo nismo bile zadužene u tvornici obuke, pa nas to i ne dotiče što ne znamo. Iako neke zihernadle žele i to, pa se jadnice polome i postanu beskorisne. Ambicije doista mogu uništiti zihernadlu, ako ih realizuje ne razmišljajući o posljedicama. Ali ja ću da iznesem svoj prijedlog za vas. Želim da spojim vas dvoje, da plišanog cvijeta premjestim na lijevoj strani sakoa. Tako ćete nadomjesiti nedostatke. Ti više nećeš biti tmurni sako, a plišani cvijet će biti slobodniji i mnogo toga će moći da vidi iz ovog položaja, kao i što je želio da bude, ali raif mu nikako nije to dopuštao. Plišani cvijet je prekinuo zihernadlu govoreći: „Taj sujetni raif, jedva sam ga se riješio. Prihvaćam.“ Ako mi crni sako bude pravio slične probleme, riješit ću se nekako i njega. Bacit ću se na cestu i svejedno će mi biti šta će mi se desiti. Relaizacija je počela i uz ozbiljne smjernice sihernadle brzo je se sve i realizovalo. Zihernadla je došla do cvijeta, pristojno se pozdravila prozborila i onda su se zajedno uputile do crnog sakoa. Zadržali su se tu neko vrijeme i shvatili da imaju jedni druge i odjednom im je sreća ozarila tijela osjećajem ushićenja. I tako crni sako je jedva čekao da vidi sunčevu svjetlost, a plišani cvijet da plijeni pažnjom i osjeća povjetarac u svojim laticama, a zihernadla konačno da ne bude sama na stolu zaboravljena i samo predmet za igranje dok se obavlja telefonski razgovor, te je bila sretna jer je konačno našla prijatelje s kojima ne planira duže vrijeme da se rastavlja. Kažu, kad ih vide takve zajedno, pitaju svi gdje je se kupio taj sako s predivnim decentnim detaljem, a niko ne zna da se iza toga krije ogromno prijateljstvo.
Tekst: Bratislava Terzić
Slika: Iga Kosicka