Zajupurena plata strujnog šporeta

Kuhinjica je bila minjaturna, ali je imala sve što je potrebno. Sto s četiri stolice, jedna stalaža u kojoj su mogli stati svi začini, a na vrhu nje je stajalo i cvijeće. To je bila neka šarolika loza sa sitnim listovima koja je se spuštala na te začine i činila prizor jako ljupkim za posmatrati i odavala dojam da se u toj kuhinjici spremaju najukusnija jela. U njoj se nalazilo jedno bijelo strujno špore. Uvijek je se caklilo kao da se nikad na njemu nije ništa napravilo otkako je se kupilo. U kuhinjici na strujnom šporetu u zelenom loncu s bijelim tufnicama je se kuhalo mlijeko i taman kad je počelo da kipi domaćica ga je uzela za ručke i sklonila ga na radni sto da se hladi, ali je odmah zatim otišla u drugu prostoriju i zaboravila isključiti platu od strujnog šporeta. Svi u toj kuhinjici znali su da tu platu od strujnog šporeta čeka pakao i da to nije prvi put. Prvi put kad je to doživjela bilo je kada je unuka od te žene dolazeći iz škole ispekla sebi jaje i tada je zaboravila isključiti  platu od strujnog šporeta. Tada je plata bila uključena skoro cijeli dan i ta unuka nikad više nije pekla jaja sama sebi koliko je sjećanje ne vara, ali i plata je se tome jako radovala. A sada s mlijekom je se iznenadila. Pa ta domaćica je uvijek obazriva, šta li je sad omelo da me zaboravi isključiti, pitala je se plata strujnog šporeta. Čekala je deset minuta i bilo joj je jako vruće, zatim još pet, ali domaćica je se zadržala oko pola sata i kad je došla imala je šta da zatekne. Plata je potpuno bila crvena  i domaćica je se odmah  uhvatila za glavu i ružila samu sebe kako je mogla da zaboravi isključiti platu. Poslije je se bojala da joj se ne pokvari. A zajupurena plata je polako dolazila k sebi i konačno dobila svoj standardni izgled svog okruglastog metalnog tijela zabrinuta šta ako joj se učesti ovakva nezgoda, jer ona na strujno sunce nema uticaj, ako izgori ili pregori nije njena krivica, a i počela je se bojati zelenog lonca s bijelim tufnicama smatrajući da joj on to smješta da je ne ugasi na vrijeme, jer svojim ručkama prži domaćicine jagodice da se ona unervozi i tako zaboravi na onaj važan dio. Smatrala ga je neprijateljem i jedne prilike je svim svojim snagama učinila da pokipi mlijeko kako ga domaćica više ne bi koristila za kuhanje mlijeka, ali domaćica je krivila sebe i plan je bio neuspješan i bilo joj je žao, osjećala je se jako loše i obećala sebi da neće više činiti da hrana pokipi ili zagori i da će se prepustiti  svojoj sudbini zbog zjupurenosti i rane smrti. Jer nema ni pet godina kako je se doselila u tu kuhinju, a šporeta žive ako su iz dobre porodice i po 15 godina.