Rozi crv

Teget plave su boje, a imaju jedan dio sitno izheklan roskastim koncem, a pored njega metalna sitna ovojnica zlatkaste boje koja na sebi ima po dvije ukrasne kuglice i one se drže na ugrađenim ovojnicama u kuglicama, kuglice imaju neku nježnu čupavost po sebi i na suncu se te pojedine čupavosti sjaje svjetlijim nijansama od te roze boje i jako su lijepe. Elegantne. Nisu kičaste i to zbog svoje roze boje, koja je nježna i suptilna. Postoje te četiri kuglice, na svakoj po dvije, a ja imam takve dvije lastikice i njih koristim za svoje pletenice, jer volim ukrasne lastikice, a ne obične bez ikakvog detalja. Ogromni nedostatak sam osjetila čim sam primjetila, a i vidjela da je se skoro čitava pletenica otplela i lastikici nigdje ni traga. Potražila sam je, ali sunčano je i svugdje sam šetala, raduckala, sjedila i brojala kolilo jagorčevina ima po 1 komadu žbunjića i nisam mogla da skontam gdje bi mi ispala i tako da sam prihvatila da sam je izgubila. Pogledala sam ovu drugu i pomislila; pa opet nije sve izgubljeno, imam ovu drugu, barem da me podsjeti kakva je bila prva, ma da pa imam još jednu zakrpit ću nedostatak tako što ću da ispletem jednu pletenicu i bit će mi lakše, možda je tako i bolje? Ne, to uopšte nije bolje, već je se ta moja lastikica poigravala sa mnom. Grubo je reći poigravala, jer je se grančica jedna poigrala s njom i dok sam se ja spuštala glavu da prođem ispod drveta, lastikica je iskliznula, pa se zakačila na grančicu, pa je onda grančica pustila na zemlju ili je lastikica sama to željala. Pronađena je lastikica i to 15 minuta od njenog zagubljenja. Lastikicu je našla moja mama i bila je svom čvoru, dakle samo je skliznula niz kosu i mama je se prepala da je neki crv i ja sam bila jako radosna i bilo mi je smiješno; ma daj kakav crv, mama! Osjećala sam kako mi pronalazak jedne lastikice, kojih ima mnogo ljepših popunjava osjećaj gubitka koji sam osjetila. Hvala joj što mi se vratila. Potrudit ću se da ubuduće čvršće komandujem da mi sveže pletenicu i nije ovo prvi put da mi se dešava. Jednom sam izgubila jednu šnalicu u obliku crvenog cvijeta, platno je bilo i neke plastične kuglice su strcale kao ježić, tada je pronašla jedna djevojčica, vidjela je šnalicu na meni i kada je ugledala na cesti odmah mi je donjela, i to nije prvi put, jer sve stvari koje izgubim nekako mi se vrate. Mene moje stvari vole i ne žele biti razdvojene od mene i lijepo je to znati.