Počastvovana plastična kutijica bez poklopca

Lazajući po stolu tananim prstićima spremala su se i prebirala zrcna riže da se bučkaju u mlijeku zajedno s pucketanjem drveća u peći. Plava tepsija jako velikog obima poželjela im je dobrodošlicu i svi su uživali u mirisu i spoju krčkanja takozvane sutlije. Miris je se širio cijelom prostorijom, a ona poprimila bežkastu boju, halapljiva i ukusna išla je od stklene ukrasne zdjelice s krugićima i cvjetićima do druge staklene zdjelice s breskvicama i jabukicama ili su jabukice, a liče na breskvice, uglavnom kašikice su uspavljujuće odzvanjale od njih i sklapale oči svima koji su kušali taj desert toga trenutka. Opsesija o sutliji obuzela je i kćerku od žene koja je napravila sutliju i ta kćerka inače može pojesti 1kg sutlije, ali isto tako i tetka od te kćerke takođe može pojesti 1kg sutlije. Poželjela je da je ima i za doručak i to duplo više nego sada, ali nije odmah spakovala, već je čekala jutro.  Kasnila je i nije znala kako će da ponese sutliju sa sobom. Staklene zdjelice s krugićima i cvjetićima nisu imale poklopac i odmah je njih otpisala da ne upotrebljava za ovu svrhu, a u uglu stola drijemuckala je beznadežno plastična kutijica, ugledela je i rekla; eh u nju ću, i kada je nasula sutliju posegnula je za poklopcem, a ono njega nema. Počele su se otvarati ladice, klepetati vajničići, ali poklopca od plastične kutijice nije bilo nigdje, a vremena je sve bilo manje i ona je uzela plastičnu foliju odnosno košuljicu za dokumente i zdjelicu je stavila u nju da joj se ne bi prosula dok je koračajući trčala i najurila na posao. Plastična kutijica dok je se užurbano vozila tek je se razbuđivala i mislila da je kindapovana, što u jednu ruku i jeste bila. Pogledala je oko sebe i vidjela gustu bijelu tekućinu, nešto kao mlijeko to joj je bilo poznato, ali ne i sutlija. Ovo joj je bio prvi susret s njom. Poslije nekog vremena počela je biti bijesna i dozivati djevojku: “Šta mi se dešava, halo ti gore?” Posmatrala je kako djevojka potpisuje neke papire i osluškivala razgovore na telefonu, ali bila je zaista izgubljen slučaj, ni košuljici nije bilo svejedno, ali navikle su one na ovakve stvari, samo što se ni ova nije susretala sa sutlijom, ali mirisom je nosila u sebi recept sutlije kao dokumenat, a plastična kutijica je vraćena kući, još uvijek bez svog plastičnog poklopca, njega doista mora da je neko kidnapovao?!